Mega Zanimljivosti

Kajsija u borbi protiv liječenja raka, doktor dokazao uspjeće ove voćke

Iako je Krebs kroz svoja istraživanja uspio da dokaže djelotvornost laetrila, cijeli koncept liječenja raka uz pomoć nekakvog “vitaminskog eliksira” izvrgnut je ruglu i proglašen pukom besmislicom.

Pritom su, nekako, zaboravili spomenuti da hrana koju svakodnevno konzumiramo, takođe sadrži brojne prirodne otrove, pa smo još uvijek živi i zdravi, zahvaljujući pukoj činjenici što su količine toksina koje unosimo u organizam, neškodljive za zdravlje.

Riječ je o vitaminu B17 (koji se takođe naziva amygdalin ili laetril).

Zabranama i zastrašivanju vezanim uz upotrebu vitamina B17 i nije za čuđenje, ako se uzme u obzir koliko ljudi dobro živi na temelju prihoda od proizvodnje i prodaje farmaceutskih lijekova za rak.

Srećom, među doktorima je bilo dovoljno entuzijasta koji su tokom proteklih godina u praksi uspjeli da potvrde Krebsov koncept i tako izlječe mnoge obolele.

Između ostalog, zanimljivo je spomenuti da je na temelju više istraživanja ustanovljeno kako Eskimi, pripadnici plemena Hunza, kao i pripadnici ostalih izoliranih zajednica širom svijeta, koji jedu hranu bogatu vitaminom B17, nikada ne obolijevaju od raka.

Šta je vitamin B17

Vitamin B17 (laetril, amygdalin) je prirodni sastojak, koji se nalazi u mnogim namirnicama. Amygdalin je prvi put otkriven 1830. u gorkom bademu. Ernst. T. Krebs, Jr. (1912 – 1996) je bio hemičar koji je prvi promovisao amygdalin kao lijek protiv raka početkom 1950 godine.

Vitamin B17 u većim količinama možete pronaći u:

Divljim kupinama, trešnjama, ribizlama, košticama jabuke, kruške i šljive, košticama kajsije, breskve i nektarine, bobu, mung dalugorkim bademima, indijskom oraščiću, australijsom orahu (macadamia).

U nešto manjim količinama ima ga u:

Ogrozdu, grožđicama, dudinjama, jagodima, semenkama lana, prosu, ječmu, heljdi, crvenom pasulju, mahunama.

Ipak, najveća koncentracija vitamina B17 je u koštici kajsije.

Kako vitamin B17 djeluje na ćelije raka?

Laetril se sastoji od 1 molekule benzaldehida, 1 molekule hidrocijanida i 2 molekule glukoze.

Benzaldehid i cijanid su otrovni elementi, ali u spoju vitamina B17 s molekulama glukoze su inertni i nemaju toksično djelovanje.

Da bi se cijanid i benzaldehid mogli osloboditi iz vitamina B17, potrebno je da dođu kontakt sa specifičnim enzimom beta-glukozidazom (betaglucosidase). Ovaj enzim je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, ali najviše ga ima u ćelijama raka (do 3000 puta više).

Princip djelovanja je jednostavan: ćelijama raka za rast potrebne su ogromne količine energije, odnosno glukoze. Kad unosite vitamin B17, ćelije raka apsorbuju molekule glukoze iz vitamina B17, a s enzimom beta-glukozidazom “otključavaju” benzaldehid i cijanid iz vitamina B17, uzrokujući vlastitu smrt.

Zahvaljujući velikoj koncentraciji enzima beta-glukozidaza vitamin B17 je izrazito smrtonosan za ćelije raka, dok za ostale zdrave ćelije nije toksičan.

Princip rada vitamina B17 podseća na trojanskog konja: ćelije raka se polakome za glukozom, a kad je apsorbuju bivaju uništene.

Kako koristiti vitamin B17

Za preventivu, dovoljno je redovno jesti hranu bogatu vitaminom B17. Na primjer, ako pojedete dnevno tri jabuke s košticama, opskrbićete organizam dovoljnom količinom B17 za dnevne potrebe.

Što se konzumiranja sjemenki kajsije tiče, zdrav razum nalaže da se odjednom ne pojede više nego što bismo pojeli svežih kajsija.

Dakle, kad pojedete kajsiju, razbijete košticu pa sažvačite i bademasto jezgro. Uopšteno, preporučuje se konzumiranje 5-7 semenki kajsije dnevno.

Oboljeli od raka tokom dana bi trebali da uzmu jednu do dvije sjemenke na sat, ali najbolji rezultati postižu se konzumiranjem 3-5 sjemenki svakih sat vremena tokom dana. Ipak, to uveliko varira od osobe do osobe, zavisno od telesne težine. Kao smjernica, može se uzeti 1 sjemenka na svakih 4,5 kilograma telesne težine.

Preporučuje se da ne uzimate više od 35 koštica kajsije dnevno.

Kao preventiva laetril je pokazao stopostotnu djelotvornost, ali šta je s oboljelima? Da li se mogu oni izlječiti uzimanjem vitamina B17?

Jest, mogu, pod uslovom da njihovi vitalni organi dotad nisu nepopravljivo oštećeni prethodnim tretmanima, poput hemoterapije i zračenja.

Od Krebsovog otkrića 1952. godine, do danas, bilježi se na hiljade izlečenja maligne bolesti u terminalnoj fazi, uz pomoć laetrila. Većina njih opisana je u 30-tak objavljenih radova s potpisom uglednih lekara.

U terapijske svrhe laetril se može unijeti u organizam konzumiranjem sjemenki ili ulja kajsije, ili u tabletama i injekcijama laetrila. B 17 zaista bismo mogli nazvati vitaminskom bombom koja ima sposobnost da razori ćelije raka, ali ne smemo ispustiti iz vida da terapija tim vitaminom sama po sebi neće izlječiti rak, iz jednostavnog razloga što je pojava te bolesti posljedica ukupnog poremećaja metabolizma.

U skladu s tim, pri liječenju raka nužno je cijeli metabolizam dovesti u red.

Treba pripomoći ukupnom metaboličkom terapijom koja se temelji na unosu enzima i cinka. Bez enzima i cinka, lečenje laetrilom neće biti uspješno. Uz to, preporučuje se uzimanje magnezijuma, selena, mangana, te vitamina C, A, E, B6, B9 i B12.

Često nas zdravstveni problemi teraju u potragu za prirodnim rješenjima. I tako, na vlastito čuđenje, često otkrivamo da su najbolja rješenja po pravilu najjednostavnija.

Ovo lišće sprječava rak, smanjuje holesterol, usporava starenje, reguliše dijabetes

Lovorov list mnogo je primjenljiviji i korisniji nego što mnogi od vas znaju. Lovorova stabla su rasla svuda u regionu, ali je promjena klime smanjila njihov prirodni rast. Ipak, ostali su prisutni u kulinarskom i ljekovitom svetu hiljadama godina, najmanje još od rimskih vremena.

Mogu se mljeti u začin i dodavati supama i paprikašima, ali u većini slučajeva koriste se cijeli listovi, kao aroma za određena italijanska jela, a zatim se uklanjaju ili koriste kao ukras.

Ekstrakti lovorovog lista imaju različitu medicinsku upotrebu, iako za njih ne postoji širok spektar kulinarskih primjena. Najčešće se koriste u aromaterapiji i biljnim tretmanima za različite kožne i respiratorne bolesti.

Međutim, njihove najvažnije zdravstvene prednosti jesu sprečavanje raka, detoksikacija i antibakterijska svojstva, njihova sposobnost da usporavaju proces starenja, ubrzavaju zarastanje rana i regulišu dijabetes. Lovorovim listom se bori protiv upale i pomaže probavi, poboljšava zdravlje srca i ublažava respiratorne probleme.

Evo kako ga koristiti i iskoristiti njegove prednosti:

Ovi listovi su nevjerovatno efikasan način da smanjite stres, liječite anksioznost i poboljšate raspoloženje. Možete ih dodati u svoju hranu, koristiti eterično ulje, napraviti čaj od lišća, samljeti lišće u pastu ili ih spaliti.

Prema studijama Lovorov list reguliše holesterol i šećer u krvi.

– Ovo lišće smanjuje proizvodnju interleukina, malog proteina koji oslobađa imunološki sistem i uzrokuje upalu. Da biste liječili zapušeni nos ili respiratornu infekciju, kuvajte lovorov list i udišite paru kroz nos.

– Takođe ubrzava zarastanje povreda i rana. Izmeljite suvo lišće u pastu i nanesite ga na zahvaćena područja.

Listovi pomažu u sprečavanju raka, naročito kolorektalnog karcinoma u ranim fazama detekcije.

– Eterično ulje lovora može se koristiti u aromaterapiji kako bi se umirilo tijelo i um, osigurao dobar noćni odmor i tijelu vratila energija

– Eterično ulje lovorovog lista ima moćna antifungalna svojstva koja se bore protiv kandide i inhibiraju njenu sposobnost da prodre u membranu

– Eterično ulje ovih listova je snažno sredstvo za zaštitu od insekata. Na komadiće pamuka možete dodati nekoliko kapi i držati ih u kuhinji i ormarićima

Možete dodati lišće u vašu hranu za vrijeme kuvanja, obogatiti ukus vaših jela, ali svakako ih uklonite nakon kuvanja.

Čaj od lišća je odličan način za borbu protiv prehlade i zapušenja, pa evo kako ga pripremiti:

Dodajte 2 šolje vode u posudu i kuvajte tri minuta. Zatim pomjerite sa šporeta i potopitii 3-4 lovorova lista u njoj oko 5 minuta. Zatim procijediti i zasladiti čaj.

Ipak, najefikasniji način za ublažavanje anksioznosti i niži stres je spaljivanje lišća i udisanje njihovog mirisa. Sastojci koji olakšavaju stres u ovim listovima su Pinene, Sineol i Linaool.

Utvrđeno je da pinen i sineol drastično smanjuju nivo anksioznosti, a linalol ima iste efekte, utičući na krvne ćelije i gene. Istraživači su takođe otkrili da inhalacija sineola sprečava oslobađanje hormona koji uzrokuju bol.

Evo kako spaliti lišće i uživati u efektima olakšavanja stresa:

Zatvorite vrata i prozore da zadržite miris u prostoriji, zapalite 2-3 lista i stavite ih u pepeljaru ili na aluminijumsku foliju. Ostavite ih da izgore u potpunosti, a nakon što se pepeo ohladi, bacite ih. Uživajte u umirujućem mirisu i opuštajućoj atmosferi u vašem domu!

Related Articles

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button
Close